U savremenom svijetu posthumanisticke realnosti, antropocentrizma, tehnokracije i raznih drugih vidova normalnosti masovne kulture puste zemlje covjeka, Faruk Šehic nije „normalan“ covjekopisac. Revolucionarni je umjetnik rijeci o ratu i njegovim posljedicama. Radikalni perspektivista empaticne imaginacije beznada i nade. Ruinoznanac. Svojim književnim izumima vizionarno stvara protezu ili nadomjestak, zamjenu, surogat osakacenog svijeta stvarnosti. Takva je i njegova transnovela Greta podnaslovnog odredenja „balade o Migfoldu/tamnog emocionalnog transrealizma“, skrajnute lijepe književnosti u melanžu razlicitih književno-umjetnickih žanrova. Ta i takva Greta je novi uspjeli pokušaj njegovog starijeg, takoder uspješnog, pjevanja osakacenog svijeta iz istoimene kratke price iz Prica sa satnim mehanizmom, a sadrži i cestice Knjige o Uni. Novo pjevanje Grete je organski produžetak njene stare kože, koja je svakako bez kraja i konca. U novoj Greti novi je i Migfold, transrealni everyman. Migfold je mjenjolik svjetlosti i tame, novofotonske garganovske tame iz Knjige o Uni, svelik dobra i zla i svega izmedu, vanzemaljski iskupitelj svojih (everymanovskih) grijeha na kažnjenickoj planeti Zemlji, fotonski svemirolik isto tako fotonske bajke za odrasle. Grete. Ona je i literarno-naucno-fantasticna rapsodija i spekulativna fikcija o raspadu Jugoslavije iz (mikro)kosmicke vizure jednog malog, a i odraslog djecaka, autofikcijskog naratora u mjenjoliku književnika, koji ozbiljno shvata citanje knjiga, pa može i najozbiljnije razumjeti smisao svega što postoji. Greta, njegova licna Gospa od Svjetlosti, imala je, kao i on, sposobnost vidjeti cudesa jer nije izgubila djetinju iskrenost. Greta je eklekticni labirint svjetla i mraka, umjetnicki vremenskoprostorni produžetak osakacene stvarnosti i njene memorije i organske postapokalipticne rekonstrukcije predapokalipticnog svijeta u nežanrovskoj svemirskosti jedinstva svega živog i neživog, i svih živih i neživih. Kao takva, ona je najstvarniji izraz stvarnosti, mada je to svijet u kojem mašta diktira zbilju. A sve što se može zamisliti može se i ostvariti. (Selma Raljevic)
U rukama držite rijetku knjigu: i po dubini, i po stilu (koji ostavlja podbuhlo price-pricanje inih daleko iza svojih leda) a, bogami, i po odvažnosti. Knjigu o svjetlosti. U njoj ni nauka ni religija ne uspijevaju da objasne ono sto Šehic misticno “hvata” Gretom, i to najviše “glasom” svijesti koja nam cijelu tu pricu pripovijeda. S pocetka, Šehic upozorava da ne može sve stati u jednu knjigu, al’ mu onda to nekako magicno-fakirski i uspije! Ako se pitate kako, odgovor je zbog ovog “glasa” svijesti koji kao da ima moc da prati svjetlost (iliti sebe) u svemu i može da poveze organsko i neorgansko, materijalnost i valovitost stvarnosti, mikro i makro, prošlost i buducnost, san i javu, te pokaze da je sve na svijetu ista svjetlost koja titra raznoraznim frekvencijama, ukazujuci da baš zbog toga, u ovoj našoj blago distorziranoj i dobrano precijenjenoj stvarnosti bi trebalo da mene boli kad ti povrijediš mene, tebe boli kad ja povrijedim tebe, mene boli kad ja povrijedim tebe, tebe boli kad ti povrijediš mene, mene boli kad ti povrijediš sebe, tebe boli kad ja povrijedim sebe, da, baš zbog toga, kad nekom koljenom kleciš na vratu, sebi kleciš. Koljenom na vratu.
Da je knjiga riba, morali bi je ufatit’ negdje, gledat’ i pustit’, il’ zarobit' i izucavat', il’ skuhat’ i svarit’. Al’ Greta je iskonska, mitska riba (i po!); nije ni za razonodu, ni za ljubimca, ni za hranu stomaku. I sam njen prevrtaj u hladovini dubljaka, bljesak njenog stomaka u muljevitoj vodi, dovoljan je da nam povrati nadu u život bez da od toga stvori nešto kabasto, nego pruža nagovještaj dubljeg, duljeg, daljeg i dragocjenijeg shvacanja sveg ovog našeg bivstvovanja. A kamoli da te kap te muljevite vode frcne, vrelo i nejasno, ko iskipjeli majcin sataraš, da te povrati u buducnost svacijeg izbjeglištva. (Ismet Prcic)
Kratki roman „Greta“ Faruka Šehica je književna rekonstrukcija sveta nestalog u vremenu, spaljenog i uništenog u ratnom pustošenju, uz pomoc imaginacije koja postaje sredstvo za prizivanje i oživljavanje prošlosti. Prožimajuci pripovedanje elementima naucne i nenaucne fantastike, Šehic stvara svet koji je ispunjen cudima do vrha: u njemu grozdovi zvezda ispadaju iz svežnja kljuceva, lokomotivu carobnog voza zavejava kosmicki sneg, jelke su okicene dobrim recima, a zgrušanu tamu zahuktale istorije razgoni cudesni svitac, vanzemaljski izvor svetlosti.
Junaci Šehicevog romana plove kroz vreme i prostor brodom „Dolores Ibaruri” uz pomoc magicnog uredaja Babylon Ciklotron, otiskuju se na let balonom u kosmicke visine i bezvazdušni prostor gde vlada nulta gravitacija, ali se posle svih pustolovina uvek vracaju u stvarnost rata i izbeglištva, gonjeni voljom da ispune svoju sudbinu. Nad junacima neprestano bdi Migfold, tajanstveni andeo cuvar, bice iz nepoznate dimenzije koje boravi na našoj planeti i pomaže Zemljanima kako bi zaradilo iskupljenje u svetu iz kog dolazi.
Možda povratak kroz vreme nije moguc u euklidovskom svetu, ali u rukama velikih pisaca književnost ponekad ume da se preobrazi u vremensku mašinu. U naratoru je još živ decak koji se oduševljavao pustolovnim i SF romanima, njegovo citalacko iskustvo preplice se sa realijama države koja se raspada i tvori novi amalgam od mašte i stvarnosti. Razobrucena spisateljska fantazija postaje most izmedu dva sveta: onog predratnog koji je bio sacinjen „od srece i od sna“ i ovog unesrecenog koji je izrastao na njegovim ruševinama.
Šehicevo pripovedanje premreženo je poetskim doživljajem sveta, njegove recenice cesto zvuce kao stihovi, svaka je pažljivo cizelirana i minuciozno oblikovana, uglacana do perfekcije. Pesnicki duh gradi prozu nesvakidašnje gustine koja nas ne uljuljkuje u citalackom dremežu, vec od nas traži napregnutu pažnju i saucesništvo citalacke mašte.
„Greta“ je roman prefinjene poetske lepote koja nastaje na mestu zlocina, još jedno književno ostrvo u Arhipelagu Šehic, tom cudesnom predelu namenjenom osetljivim citaocima koji su sacuvali sposobnost da se dive lepoti „osakacenog sveta“. (Tomislav Makovic) (Tekst izdavaca)