Aktion	Zweigstelle	Standorte	Status	Frist	Vorbestellungen
Vorbestellen	Zweigstelle: 04., Favoritenstr. 8	Standorte: FS.XS DR Blaz	Status: Verfügbar	Frist:	Vorbestellungen: 0

Nagrada tportala za najbolji roman 2023.!

 

Kada vihor rata zahvati pitoreskno bosansko selo, on ce pomesti i raznijeti cijeli svijet djetinjstva dviju djevojcica Ivane i Dunje i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojackih snova i velikih maštanja nece ostati ništa, jer smrt ce u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo cetrnaest godina.

U kasno ljeto mocan je roman u kojem Magdalena Blaževic o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju covjeka piše iz perspektive ubijene djevojcice stvarajuci univerzalnu pricu koja nadilazi Žepce i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Magdalena Blaževic poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih recenica. U kasno ljeto roman je koji se cita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake rijeci, cime se Magdalena Blaževic svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove.

 

“Uskoro ce otkucati sedamnaest sati. Sunce je velika zrela jabuka. Žari i udara u potiljak. Vedro nebo je teško, srucilo mi se na ramena i tijelo gura k zemlji. Noge podrhtavaju, koljena klecaju. Od Smrti se ne mogu sakriti. Za ledima ograda od srebrne smreke, iglice su joj vranine kandže, gladni, šiljasti kljunovi. Lako prodiru kroz tanušno tkanje bijele haljine sašivene od stare posteljine. Dio je majcina miraza. Ispred mene osakacena babina jabuka baštovanka, grana podrezanih do trupa. Godinama ne rada, ceka da je sruše. Tako se ne može živjeti, bez sjene i cvijeta. Od klupe ispod jabuke ostao je samo natruli skelet. Smrt se nogom oslanja na njega. Dobro je pogledajte! Ima nježno lice, oci joj se još uvijek ne vide od nakrivljene kape. Mekana je i tamnozelena kao šumska mahovina. Dijeli nas samo niska ograda od bodljikave žice, uz nju rastu ruže obješenih, precvalih glava. I povjetarac bi ih otpuhnuo. Ogradu je napravio did. Uza se uvijek ima sjekiru i malj, šilji kolce i zabija ih duboko u zemlju. Nikad ne ostavlja nedovršen posao.” (Tekst izdavaca)